A new ProZ.com translation contests interface is currently in development, and a preview contest is underway. Click here to visit the new interface »

Previous ProZ.com translation contests

English » Bosnian - 2 finalists


Sandhu, Sukhdev 343 words
Winters used to be cold in England. We, my parents especially, spent them watching the wrestling. The wrestling they watched on their black-and-white television sets on Saturday afternoons represented a brief intrusion of life and colour in their otherwise monochrome lives. Their work overalls were faded, the sofa cover—unchanged for years—was faded, their memories of the people they had been before coming to England were fading too. My parents, their whole generation, treadmilled away the best years of their lives toiling in factories for shoddy paypackets. A life of drudgery, of deformed spines, of chronic arthritis, of severed hands. They bit their lips and put up with the pain. They had no option but to. In their minds they tried to switch off—to ignore the slights of co-workers, not to bridle against the glib cackling of foremen, and, in the case of Indian women, not to fret when they were slapped about by their husbands. Put up with the pain, they told themselves, deal with the pain—the shooting pains up the arms, the corroded hip joints, the back seizures from leaning over sewing machines for too many years, the callused knuckles from handwashing clothes, the rheumy knees from scrubbing the kitchen floor with their husbands' used underpants.

When my parents sat down to watch the wrestling on Saturday afternoons, milky cardamon tea in hand, they wanted to be enter­tained, they wanted a laugh. But they also wanted the good guy, just for once, to triumph over the bad guy. They wanted the swaggering, braying bully to get his come-uppance. They prayed for the nice guy, lying there on the canvas, trapped in a double-finger interlock or clutching his kidneys in agony, not to submit. If only he could hold out just a bit longer, bear the pain, last the course. If only he did these things, chances were, wrestling being what it was, that he would triumph. It was only a qualified victory, however. You'd see the winner, exhausted, barely able to wave to the crowd. The triumph was mainly one of survival.







Entry #1 - Points:
Edina Jerlagic
Edina Jerlagic
Bosnia and Herzegovina
Engleske zime su znale biti hladne. Mi, a posebno moji roditelji, provodili smo ih gledajući hrvanje. Hrvanje koje su gledali na svojim crno-bijelim televizorima svake subote popodne nakratko je unosilo živost i boje u njihove inače jednolične živote. Sve manje su bili aktivni, prekrivač na kauču – već godinama isti – izblijedio je, blijedila su i njihova sjećanja o tome kakvi ljudi su bili prije dolaska u Englesku. Moji roditelji, cijela njihova generacija, protraćili su svoje najbolje godine mukotrpno radeći u fabrikama za tričave plate. Bio je to život pun mučenja, deformisanih kičmi, hroničnog artritisa, ogrubjelih ruku. Grizli su usne i podnosili bol. Nisu imali izbora. U svojim glavama pokušavali su se isključiti – ignorisati prezir kolega, ne obazirati se na brbljavo kvocanje poslovođa, i ne uzrujavati se kad Indijci ošamare svoje žene. Trpi bol, govorili su sami sebi, bori se sa bolom – probadajućim bolovima u rukama, kukovima koji propadaju, bolovima u leđima usljed dugogišnjeg saginjanja nad mašinama za šivanje, u zadebljalim zglobovima prstiju zbog ručnog pranja odjeće, u koljenima punim reume zbog ribanja kuhinjskog poda sa krpama napravljenim od starog muževljevog donjeg veša.

Kada su moji roditelji sjedili i gledali hrvanje svake subote popodne, sa čajem od kardamona s mlijekom u ruci, željeli su da se zabave, da se smiju. Ali isto tako su željeli da dobri momak bar jedanput pobijedi onog lošeg. Željeli su da razmetljivog galamdžiju i siledžiju stigne kazna. Molili su se da se dobri momak, ležeći tamo na šatorskom platnu, stegnut sa dva prsta ili hvatajući se za bubrege u agoniji, ne preda. Da je mogao još samo malo izdržati, podnijeti bol, istrajati. Da je mogao, imao je šanse da pobijedi, znajući šta je hrvanje. Međutim, bila je to samo pobjeda za kvalifikacije. Vidjeli biste pobjednika, iscrpljenog, koji je jedva u stanju da mahne publici. Pobjeda je u stvari bila puko preživljavanje.







Entry #2 - Points:
Nekada su zime u Engleskoj bile hladne. Mi, posebno moji roditelji, provodili smo ih gledajući hrvanje. Hrvanje, koje su svake subote popodne gledali na svom crno-bijelom televizoru, predstavljalo je kratak «upad» živosti i boje u njihove inače sivilom obojene živote. Izblijedjela je bila njihova radna odjeća, izblijedio je, godinama nepromijenjen, pokrivač na kauču, pa i uspomene na one ljude, onakve kakvi su bili prije dolaska u Englesku, takođe su blijedjele. Moji roditelji, cijela njihova generacija, satrli su najbolje godine svog života dirinčeći u fabrikama za mizernu platu. Bio je to život mukotrpnog rada, iskrivljenih kičmi, hroničnog artritisa, odsječenih ruku. A oni bi se ugrizli za usnu i otrpjeli bol. Nije bilo druge. U sebi su pokušavali da se isljuče – da ignorišu prezir drugih radnika, da ih ne vrijeđa površno blebetanje poslovođe, a u slučaju žena Indijki, da ih ne izjedaju muževljevi šamari. Otrpi bol – govorili bi sami sebi – izbori se sa bolom, probadajućim bolom uzduž ruku, sa zahrđalim kukovima, leđima ukočenim od tolikih godina povijanja nad šivaćom mašinom, od pranja veša zadebljalim zglobovima, koljenima reumatičnim od ribanja kuhinjskoh poda muževljevim iznošenim gaćama.

Kada bi moji roditelji sjeli da gledaju hrvanje subotom popodne, uz šolju mlijekom razrijeđenog kardamom čaja, željeli su da se zabave, željeli su da se nasmiju. Ali željeli su, takođe, da onaj dobri, bar jednom pobijedi lošega. Željeli su da razmetljivi i bučni siledžija dobije šta ga sleduje. Molili su se za onog dobrog – koji je ležao na strunjači ukliješten u klinč ili hvatajaći se u agoniji za bubrege – da se ne preda. Kada bi se mogao opirati samo malo duže, izdržati bol, istrajati do kraja. Kada bi samo to uradio – jer tako je to u hrvanju – postojala je šansa da pobijedi. Međutim, bila je to samo uslovna pobjeda. Vidjeli biste iscrpljenog pobjednika, jedva u stanju da mahne gomili. Trijumf se uglavnom svodio na preživljavanje.




« return to the contest overview



Translation contests
A fun way to take a break from your normal routine and test - and hone - your skills with colleagues.